Svjetski dan vlažnih staništa

“Ekološka kriza je kriza morala i zbiljski prijezir spram čovjeka i prirode” (Ivan Pavao II), a današnji dan 02. veljače – kad se obilježava Svjetski dan vlažnih staništa je prilika da se osvrnemo i učinimo korak dalje u prevladavanju ove ekološke krize uništavanja i nestajanja vlažnih staništa kao rizika biološke raznolikosti.

Svjetski dan vlažnih staništa obilježava se 2. veljače, a ove godine tema je ‘Vlažna staništa i voda’ kojom se posebna pozornost daje močvarama kao izvoru slatke vode. Ujedno, potiču se akcije za obnovu močvara i zaustavljanje njihova gubitka.

Na dan 2. veljače 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru potpisana je Konvencija o močvarama od međunarodne važnosti, naročito kao staništa ptica močvarica. Konvencija obvezuje svaku zemlju potpisnicu na opće očuvanje močvara na vlastitom teritoriju i predstavlja okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i održivom korištenju vlažnih staništa.

Bosna i Hercegovina je potpisnica Ramsarske konvencije od 1991., a na Ramsarskom popisu su park prirode Hutovo blato, Livanjsko polje, Bardača dok su u RH Kopački rit, Lonjsko polje i Vransko jezero te Posebni rezervat Crna Mlaka u Jastrebarskom i Donji tok rijeke Neretve.

Doprinos u implementaciji Ramsarske konvencije u BIH je pokretanje inicijative za uvrštavanje Mostarskog blata na listu IBA (Područja značajna za ptice močvarice), dok je u Hrvatskoj značajan doprinos imalo prošlogodišnje proglašavanje posebnih rezervata na Neretvi – ‘Modro oko i jezero Desne’, ‘Ušće Neretve’ i ‘Kuti’. Riječ je o tri relativno mala područja unutar delte s još uvijek očuvanim, jedinstvenim i reprezentativnim močvarnim staništima te karakterističnim vrstama od osobitog značaja za Republiku Hrvatsku.

Važnost močvarnih ekosustava u delti Neretve prepoznale su i vladine organizacije u BIH, te su pokrenule inicijativu za uspostavu jedinstvenog režima zaštite u prekograničnom području (Gabela polje – Prud) gdje granična crta dijeli ovo jedinstveno močvarno područje na dva dijela s različitim režimima zaštite i upravljanja.

Doprinos ovoj inicijativi dao je i gradonačelnik Metkovića, g. Dalibor Milan,  potpisivanjem sporazuma o suradnji s Regionalnim Resursnim Centrom kao nositeljem prekogranične suradnje i razvojem održivih modela zaštite, korištenja i upravljanja ovom slatkovodnim ekosustavima.

Vlažna staništa predstavljaju jednu od najvećih vrijednosti biološke i krajobrazne raznolikosti, ali su i najugroženiji ekološki sustavi u svijetu.

U zadnjih 50 godina izgubljeno je 50 % močvarnih područja u svijetu mada su to danas prave riznice biodiverziteta i genofonda. Za njih je vezano više od 40 % biljaka i životinja. Močvarna staništa utječu na kontrolu poplava, obnavljanje podzemnih voda, učvršćivanje obala, zadržavanje hranjivih tvari i sedimenata, ublažavanje klimatskih promjena te doprinose pročišćavanju voda. Močvarna staništa pružaju i velike mogućnosti za razvoj turizma i rekreacije te ujedno predstavljaju i iznimnu kulturnu i prirodnu vrijednost.

Njihova vrijednost po nekim procjenama premašuje 45 % vrijednosti svih ekosustava, iako ona čine samo 6 % površine Zemlje i 15 % teritorije BIH. Da bi se spriječilo uništavanje visokovrijednih staništa i samih vrsta, Bosna i Hercegovina potpisala je Konvenciju CBD-a, NATURA 2000 – Direktivu o staništima i Direktivu o zaštiti divljih ptica kojima se obvezala štititi koridore, vrste i staništa te donijela i zakonska rješenja kojim je uređena ovo područje s ciljem osiguranja uvjeta i načina obnove, zaštite i održivog razvoja svih komponenti prirode. U Bosni i Hercegovini od 1888. godine do danas je zabilježeno 329 vrsta ptica. Pri tome, 226 vrsta je zabilježeno na gniježđenju, dok je 97 vrsta označeno kao ugroženo. Na području Mostarskog blata utvrđena je prisutnost 222 vrsta ptica.

Uz sve vrijednosti koje močvarna staništa imaju za očuvanje biološke raznolikosti, njihova posebna i ne manja vrijednost je u borbi protiv poplava jer su one upravo prava prirodna retenziona područja za nizinske rijeke kao što je Neretva. Svoje vrijednosti močvarna staništa pokazuju upravo ovih dana kada su velike padaline i kad je vodostaj rijeke Neretve i njenih pritoka izuzetno visok. Močvarna staništa na području Mostarskog blata, uz rijeku Trebižat, Hutovo blato i Gabela polje su pod vodom jer imaju sposobnost prihvatiti višak vode te predstavljaju jedine prave prirodne sustave obrane od poplava..

Danas se cijeli svijet suočava s rastućom krizom nedostatka slatke vode, što predstavlja veliku prijetnju cijelom čovječanstvu i našem planetu. Ovogodišnjom temom posebna se pozornost daje močvarama kao izvoru slatke vode te se potiču akcije njihovog obnavljanja i zaustavljanja njihovog gubitka te očuvanju slatkovodnih ekosustava.

Uslijed epidemiološke situacije izazvane Covid-19 i nemogućnosti drugačijeg djelovanja zbog propisanih mjera, nevladine organizacije predvođenje ReReC-om će ovih dana kroz razgovore i druženja u prirodi s ribarskim udruženjima iz regije te lokalnim ljudima nastojati skrenuti pozornost javnosti ali i odgovornih na potrebu i važnost očuvanja vlažnih i slatkovodnih ekosustava.